Prima della rivoluzione
Italija, 1964., 84′
Režija: Bernardo Bertolucci
Scenarij: Bernardo Bertolucci, Gianni Amico
Uloge: Adriana Asti, Francesco Barilli, Allen Midgette, Morando Morandini
Radnju svog drugog cjelovečernjeg filma Bernardo Bertolucci, tada u svojim ranim 20-ima, smjestio je u rodnu Parmu. Crpeći inspiraciju jednim dijelom iz vlastita života, a drugim iz Stendhalova romana Parmski kartuzijanski samostan, veliki talijanski direttore gradi svoju filmsku posvetu mladenačkoj strasti, idealima i novoj generaciji 1960-ih koja će, nošena poletom revolucionarnih ideja, do kraja toga desetljeća oblikovati i ustoličiti pokrete otpora, kulturu prosvjeda i snažnu političku svijest diljem svijeta. Kroz priču o mladom komunistu Fabriziju, razapetom između predanosti marksističkim idealima i nasljeđa buržujske, konformističke sredine iz koje je potekao, Bertolucci ovim ostvarenjem otkriva utjecaje francuskog novog vala, kojem će direktan celuloidni hommage ispisati i u recentnijem filmu Sanjari (2003). Ne čudi stoga da se talijanski redateljski velikan više puta vraćao u Cannnes, na festival gdje je upravo za ovaj film osvojio svoju prvu nagradu (na kanskom Tjednu kritike) i gdje je 2011. primio najveće priznanje svojoj karijeri, nagradu za životno djelo.
Istovremeno, Prije revolucije naviješta i redateljevu trajnu fascinaciju žanrom političkog filma te portretiranjem transgresivnih i kontroverznih aspekata seksualnosti.
Proslavljeni talijanski maestro Ennio Morricone upravo je ovim filmom zakoračio u svijet filmske glazbe, gdje će ostaviti neizbrisiv trag i ući u antologiju ne samo filmskih skladbi, nego i čitave glazbene umjetnosti prošloga stoljeća. Ne čudi stoga da se ovaj neprikosnoveni autoritet filmske glazbe našao među imenima koje je i naš veliki kantautor Arsen Dedić izdvojio kao omiljene autorske uzore, dok je Prije revolucije svojevremeno uvrstio među filmove koje osobito voli.
(Tekst: Jelena Pašić, vanjski suradnik u selekciji programa)