Plesna predstava je plesna i predstava je, kao što naslov daje naslutiti. U njoj se rastvara prostor za igranje s proturječjima koja prate rad u plesnoj umjetnosti, ali i njezinu percepciju kojoj se često priljepljuju etikete nerazumljivosti, interpretativne nedokučivosti i elitizma. Martina Tomić i Marta Krešić, dvije suradnice, prijateljice, plesne umjetnice bave se pokušajima i nemogućnostima arhiviranja i bilježenja (nastanka) plesa, i u tome ne uspijevaju: razlažu ideju plesnog tijela kao izvedbenog i izloženog poigravajući se s vremenom stvaranja plesa i slike – bilježe, zaboravljaju i prilagođavaju trenutak koji nestaje, postaje, ostaje i staje.
Plesnom predstavom afirmiramo svoj ples kao polje imaginacije u kojem su greške dobrodošle, u kojem ranjivost proizvodi smisao, za koji su strast, užitak i blesavost preduvjeti, u kojem je postavljanje pitanja podjednako invazivno koliko sugerira i otvorenost prema učenju i preispitivanju svojih pozicija.
Plesnom predstavom afirmiramo svoj ples kao polje imaginacije u kojem su greške dobrodošle, u kojem ranjivost proizvodi smisao, za koji su strast, užitak i blesavost preduvjeti, u kojem je postavljanje pitanja podjednako invazivno koliko sugerira i otvorenost prema učenju i preispitivanju svojih pozicija.
Autorice: Martina Tomić i Marta Krešić