Ono što treba činiti

Bivši električar, socijalna radnica i sindikalni aktivist formiraju savez na naizgled nemogućem zadatku. Dok današnja Europa počiva na jeftinom radu migrantskih radnika, sami radnici u potrazi za boljim životom pristaju na loše uvjete rada, prekovremene sate, spavanje u kontejnerima, ucjene poslodavaca i poništavanje vlastitog dostojanstva. Laura Orel, Goran Lukić i Goran Zrnić i njihovo Radničko savjetovalište – njihova su jedina adresa, jedini saveznici. Bilo da su u pitanju radnici sa Balkana, Afrike ili Azije, u ovoj neobičnoj organizaciji, oni svakodnevno traže pomoć, prevareni i gladni, bez zarađenih plaća i bez nade u bolje sutra. Ovo je priča o naličju suvremene Europe, ali i pravom sindikalnom radu, o mogućnostima i ograničenjima tog rada i nesebičnoj solidarnosti koja je uprkos svemu moguća.

Ovaj dokumentarac nije samo priča o borbi – to je svjedočanstvo nesebične solidarnosti i trajne borbe za radnička prava. U vremenu kada se čini da su izgledi protiv njih, film donosi tračak nade – snažan podsjetnik da zajedničkim djelovanjem još uvijek možemo kročiti putem pravednosti. Film je na festivalu DOK Leipzig ovjenčan nagradaom interreligijskog žirija.