Arsen i film ljubili su se strastveno i javno – Svečani program posvećen velikom šibenskom pjesniku, kantautoru i filmskom skladatelju povodom otvaranja Kuće umjetnosti Arsen

Da ljubav između Arsena Dedića i filmske umjetnosti nije bila tajna, već upravo strastvena i javna, dokazuje čitava historiografija filmova naznačenih u njegovim stihovima, koja mu je u vlastitom autorstvu služila kao način prepoznavanja pobratimstva lica u svemiru, kao poticaj i inspiracija. Toj ljubavi dokaz su i na stotine ispisanih partitura za film jedinstvenog i prepoznatljivog stila, kojima je tijekom nekoliko desetljeća svog iznimno plodnog kantautorskog, aranžerskog i skladateljskog rada zauvijek obilježio domaću kinematografiju te – uz pomoć toliko voljene magije pokretnih slika – kroz nju i u njoj nastavio živjeti.

O šibenskom Kinu Sloboda, u kojem je kao mladić provodio jako puno vremena i pogledao jako puno filmova, pisao je, pjevao, posvetio mu čak i istoimeni album, pa stoga ne čudi što su mu pjesme nerijetko bile inspirirane filmovima, a pisanje glazbe za film postala tolika strast. Kao posvetu toj istinskoj celuloidnoj religiji našeg velikog kantautora, Tvrđava kulture u novootvorenom prostoru Kuće umjetnosti Arsen – od 5. do 19. lipnja – donosi poseban trotjedni program pod nazivom POEZIJA FILMA I FILM U POEZIJI ARSENA DEDIĆA.

Program donosi izbor od devet domaćih i stranih filmskih klasika podijeljenih u tri potprogramska pravca: selekciju filmova koje je Arsen volio i/ili koji su direktno utjecali na njegovo autorstvo, filmova za koje skladao glazbu i/ili pisao songove te matineja filmova za djecu za koje je ispisao nikad zaboravljene partiture.

Prvi film na programu Moderato cantabile

U ovom njemu posvećenom kaleidoskopu blagih zapisa žestokih osjećaja posebno mjesto zauzima klasik MODERATO CANTABILE, s kojim u subotu, 5. lipnja u 20.30 sati, započinje ciklus filmova posvećenih slavnom šibenskom glazbaru, pjesniku sjete i povratka, velikom filmskom skladatelju, ali i prije svega pasioniranom filmofilu. Temeljen na istoimenom romanu slavne francuske književnice Marguerite Duras, prožet sjetom, melankolijom i zagonetnošću, Moderato cantabile (1958.) jedno je od najznačajnijih filmskih ostvarenja velikana kazališne režije, Petera Brooka, koje snimljeno prepoznatljivo modernističkim sredstvima pripovijeda o hipnotičkoj zabranjenoj ljubavnoj romansi. Inspiriran filmom, Dedić godine 1963. sklada pjesmu istog naslova – Moderato cantabile, njegovu vlastitu posvetu ne samo ovom filmskom klasiku, nego i Antonu Diabelliju, važnom austrijskom skladatelju 19. stoljeća. Koristeći prva četiri takta njegove skladbe kao citat i ishodište za vlastitu partituru, Dedić je ovaj glazbeni motiv transformirao u autonomnu melodiju koja je zacrtala njegovu poziciju kao nedvojbeno jednog od najvećih naših šansonijera i kantautora: reci da li ćeš noćas / moći ostavit’ sve / svoju kuću, navike, ljude / i poći a ne znati gdje. Uvod u film dat će poznata domaća filmologinja Diana Nenadić u razgovoru s koordinatoricom filmskog programa Jelenom Svirčić.

Fellinijeva Cesta

Program se nastavlja u srijedu, 9. lipnja, s početkom u 18.30 sati, s još jednim klasikom, filmom CESTA (La strada) slavnog Federica Fellinija s kojim je Arsen, prema vlastitim riječima, dijelio ljubav prema dva svijeta: svijetu cirkusa i svijetu žena. Ovjenčana venecijanskim Srebrnim lavom, Cesta (1954.) je svoju kvalitetu potvrdila i u prekooceanskoj filmskoj sredini osvajanjem Oscara za najbolji film na stranom jeziku. Film je ostao zapamćen i po glazbi Fellinijeva stalnog suradnika, skladatelja Nina Rote, koji je upravo za ovu prigodu komponirao neke od najupečatljivijih filmskih melodija, spajajući cirkusku i popularnu glazbu s lirskim, nježnim solističkim melodijama za saksofon i trubu. Fellinijeva preokupacija nadilaženjem sputanosti provincijalne sredine snagom vlastita talenta i kreativnosti tako je našla simbolički odraz i u životnom iskustvu samoga Arsena, koji je upravo ovaj film poimence spomenuo u svojoj pjesmi Čovjek bez zvijezde.

Arsenovo prvo pojavljivanje na filmu

Istoga dana, u srijedu, 9. lipnja, u večernjem terminu i s početkom u 20.30 sati, publika će moći pogledati drugo dugometražno ostvarenje najznačajnijeg hrvatskog modernista Vatroslava Mimice,  PONEDJELJAK ILI UTORAK, u kojem je Dedić ostvario svoje prvo pojavljivanje na filmu. Film prati jedan dan u životu urbanog intelektualca u modernom europskom gradu. Tijekom dana kroz svijest mu prolaze brojne misli i slike, sjećanja na djetinjstvo, bivša supruga, sadašnja djevojka, a ponajprije u ratu stradali otac… Kroz fabularno nepovezane stilizirane prizore koji predstavljaju tok svijesti glavnog junaka, Mimica modernističkim metodama, tada novoj pojavi u hrvatskom filmu, na iznimno snovit način razvija priču o otuđenosti modernog svijeta. Riječima muzikologinje Irene Paulus, Arsen je, dakle, ‘ušao’ u film sasvim netipičnim putem i sasvim netipičnim filmom. U filmu ‘Ponedjeljak ili utorak’ pojavljuje se kao pjevač-trubadur, pretvarajući se od nevidljivog vokalista prepoznatljiva glasa u fizički prisutnog, pomalo politički intoniranoga komentatora. Džezističku glazbenu ‘pratnju’ skladao je Miljenko Prohaska, ali u glazbenome tkanju ‘Ponedjeljka ili utorka’ pjesme Arsena Dedića imaju posebno mjesto.

Arsenov debi skladanja za film

Ovu drugu subotu ciklusa, 12. lipnja, svakako će obilježiti projekcija još jednog dragulja domaćeg modernizma, filma za koji se obično smatra da je probudio hrvatsku kinematografiju – ŽIVA ISTINA (1972.) Tomislava Radića – u kojem je Dedić prvi put sam sjeo na mjesto skladatelja filmske glazbe ispisavši Baladu o prolaznosti. Prema riječima filmskog kritičara Nenada Polimca, Živa istina bila je veliki događaj u našoj kinematografiji – otkrila je izvanrednu glumicu (briljantna Božidarka Frajt u ulozi same sebe), iznimnoga filmaša, a imala je i sve najmodernije što je Zagreb u to doba mogao ponuditi – od letteringa Mihajla Arsovskog na uvodnoj i odjavnoj špici do pjesama Arsena Dedića. Hrvatski je film onog vremena patio od ukočenosti, pogotovo dok je dočaravao urbanu scenu, no noćne zabave na koje se ušuljala Radićeva kamera pršte od životnosti, neusiljena govora i ponašanja, ističe Polimac. Iako u većini filma prevladava tzv. direktni ton, Radić je, kako bi postigao svojevrsnu emocionalnu poentu, dvije scene podložio Arsenovim pjesmama, Takvim sjajem može sjati i već spomenutu Baladu o prolaznosti sa sugestivnim stihovima: I ostali smo tako / kraj odlazeće vode / nerazjašnjeni sasvim / i pomalo van mode / . Uz razgovor prije filma, Živa istina na rasporedu je u večernjem terminu s početkom u 20.30 sati.

Matineja za djecu sa šibenskim potpisom

Filmski repertoar u KUA u nedjelju, 13. lipnja, donosi prvu matineju, zakazanu za 11 sati uz projekciju kultnog dječjeg klasika VLAK U SNIJEGU (1976.), u režiji još jednog poznatog Šibenčanina, Mate Relje. Ova priča o zajedništvu koje može prevladati sve probleme jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih filmova za djecu u jugoslavenskoj i hrvatskoj kinematografiji, a šarmantna glazba, koju je skladao Dedić, postala je popularna podjednako kao i film pa su čitave generacije djece odrastale uz melodiju Himne zadrugara: stihovi kad se male ruke slože / sve se može, sve se može i danas pronose jednako vrijednu univerzalnu poruku o zajedništvu i prijateljstvu.

Francuski film kao inspiracija

U srijedu, 16. lipnja s početkom u 18.30 sati slijedi projekcija još jednog stranog klasika, filma NJEŽNA KOŽA (1964.), ljubavne drame predvodnika francuskog novog vala Françoisa Truffauta koja je Arsena inspirirala za pjesmu Lakše sam se odvikao. U ovoj priči o nevjeri, zločinu strasti i ljubavnim trokutima, u ulozi Nicole briljirala je Françoise Dorléac čija je glumačka karijera, prerano prekinuta tragičnom pogibijom, ostala u sjeni njezine slavne mlađe sestre Catherine Deneuve. Upečatljiva glazba plodnog francuskog skladatelja filmske glazbe Georgesa Deleruea vješto zaokružuje tjeskobnu atmosferu filma, u osnovi dramatizacije očajničke potrage za srećom i borbe protiv životne monotonije i besmisla koja je inspirirala Arsena i za ove stihove: lakše sam se odvikao / društva i duhana / nego naših noći / nego naših dana.

Antun Vrdoljak i Arsen

Večernji termin istoga dana s početkom u 20.30 sati rezerviran je za projekciju filma skoro u potpunosti snimljenog upravo u Šibeniku, KARNEVAL, ANĐEO I PRAH (1990.) Antuna Vrdoljaka. Vrdoljakova suradnja s Arsenom Dedićem, započeta 1971. na stvaranju televizijske igrane serije Prosjaci i sinovi, uspješno je nastavljena idućih desetljeća, a svoje skladateljsko i kantautorsko umijeće Arsen je možda i ponajviše pokazao u Glembajevima (1988.), bravuroznim partiturama duboko pogađajući u srž Krležine drame. Još jedan primjer uspješne suradnje Vrdoljaka i Dedića, upravo je i film Karneval, anđeo i prah, ommnibus sastavljen od tri ekranizirane priče iz zbirke pripovijetki Ruke Ranka Marinkovića, a koje čine svojevrsnu studiju mediteranskog podneblja s plejadom osebujnih otočkih karaktera. Vješto pretačući Marinkovićevu sklonost groteski i teatralnosti na veliko platno, Antun Vrdoljak oslikava mentalitet i navade male dalmatinske sredine, prožete melankolijom, samoćom i čežnjom.

Dječji klasik i Arsenov omiljeni talijanski naslov

U posljednjem tjednu svečanog programa POEZIJA FILMA I FILM U POEZIJI ARSENA DEDIĆA u Kući umjetnosti Arsen očekuje nas još jedna poslastica na najmlađu publiku kao i klasik kultnog talijanskog redatelja Bernarda Bertoluccija.

U subotu, 19. lipnja s početkom u 11 sati gledamo domaći klasik za djecu TAJNA STAROG TAVANA (1984.) Vladimira Tadeja, redatelja poznatog po sjajnim suradnjama s najmlađim glumcima izvlačeći iz njih maksimum pred kamerama, a u ovom filmu jednu od svojih prvih uloga imali su Mario Mirković i Rene Bitorajac u ulogama dječaka Mira i Pepeka koji tijekom ljetovanja na Hvaru na prašnom tavanu stare kuće pronađu neobičan stroj. Ispostavlja se da je uređaj koji je svojevremeno napravio Mirov pradjed, smušeni izumitelj, zapravo antigravitacijski pištolj koji oduzima gravitaciju predmetima i lansira ih u svemir. Napetu filmsku radnju prati glazba koju je skladao Arsen Dedić, a ovaj filmsko-glazbeni tandem surađivao je na više Tadejevih ostvarenja. Upravo u žanru filma za djecu ovaj je redatelj ostvario i svoje najveće dosege koji su kulminirali u velikoj kino uspješnici, filmu Družba Pere Kvržice (1970.).

Završna projekcija rezervirana je za 20:30 sati istoga dana, subotu, 19. lipnja, i to s filmom PRIJE REVOLUCIJE (1964.), ostvarenje koje je Dedić često isticao kao film koji je osobito volio. Radnju svog drugog cjelovečernjeg filma Bernardo Bertolucci, tada u svojim ranim 20-ima, smjestio je u rodnu Parmu. Crpeći inspiraciju jednim dijelom iz vlastita života, a drugim iz Stendhalova romana Parmski kartuzijanski samostan, veliki talijanski direttore gradi svoju filmsku posvetu mladenačkoj strasti, idealima i novoj generaciji 1960-ih koja će, nošena poletom revolucionarnih ideja, do kraja toga desetljeća oblikovati i ustoličiti pokrete otpora, kulturu prosvjeda i snažnu političku svijest diljem svijeta. Proslavljeni talijanski maestro Ennio Morricone upravo je ovim filmom zakoračio u svijet filmske glazbe, gdje će ostaviti neizbrisiv trag i ući u antologiju ne samo filmskih skladbi, nego i čitave glazbene umjetnosti prošloga stoljeća. Ne čudi stoga da se ovaj neprikosnoveni autoritet filmske glazbe našao među imenima koje je i naš veliki kantautor Arsen Dedić izdvojio kao omiljene autorske uzore.

(Tekst: Jelena Svirčić, selektorica filmskog programa)